Istraživanja su pokazala da prikrivene društvene sile srama i krivnje mogu biti tako jake da sprječavaju mnoge žene da uživaju u rekreativnom bavljenju sportom.

Unatoč tome što žene svih dobnih skupina dobro poznaju prednosti vježbanja, još uvijek mnogo manje žena od muškaraca odvaja potrebnih tri do pet sati tjedno na rekreaciju ili bavljenje sportom.

Zašto unatoč tome što žene znaju koja je korist od rekreacije, odnosno bolje fizičke kondicije, kvalitetnijeg sna i manjeg stresa, nisu dovoljno uključene u redovito vježbanje?

Čak više od 90 % žena bar jedanput dnevno osjeti krivnju i sram. Razlozi za to mogu biti psihološki i kulturološki. Veći dio žena izjeda se zbog premalo brige o svojem izgledu i tijelu, počevši od nezdrave hrane i nedovoljnog vježbanja. Česti razlozi su osjećaj nedovoljne brige o obitelji i ispunjavanje određenih očekivanja na poslu.

Osjećaj srama razlikuje se od osobe do osobe, ali je vrlo jak. Katkad je takav osjećaj izvan kontrole, a očituje se spuštenim pogledom, izmijenjenim izrazom lica i drugim oblicima neverbalne komunikacije. Sram pokreće kompleks manje vrijednosti koji dovodi do patnje. Neke vrijednosti unutar određene kulture mogu navesti ženu da se srami toga što se srami.

Uvriježilo se mišljenje da su muškarci dominantniji od žena u sportu. Nažalost, to se odnosi i na rekreativni sport. Prevladava seksističko mišljenje da su žene manje sposobne, motivirane i informirane o sportu. Spolne predrasude prate gotovo svaku ženu kad je riječ o sportu.

Neke od uobičajenih predrasuda:

• Žena u teretani želi smršavjeti. To je ustaljeno stereotipno razmišljanje gotovo svakog trenera kad žena prvi put dođe u teretanu. Uglavnom svi treneri ženama savjetuju vježbe koje pomažu u gubljenju kilograma. Razumije se da žene dolaze u teretanu da bi izgubile suvišne kilograme, ali neke žele biti izdržljivije, snažnije…

• Nije lijepo vidjeti ženu snažnih mišića. Uobičajeno je razmišljanje da žena mora imati samo dobre noge i podignutu stražnjicu. Bit riječi lijepo nije jednoznačna. Svatko ima pravo birati oblik svojega tijela. Naravno, takav društveni stav izaziva strah kod žena da slučajno ne dobiju nepoželjne mišiće.

• Žene ne mogu same trenirati. Kad se muškarac pojavi u teretani, nitko mu ne dijeli savjete kako trenirati ako vježbe radi pravilno. Naravno, kod žena je obratno. Ako žena sve odlično radi, pojavit će se bar netko da joj udijeli “pametan” savjet kako to izvoditi bolje.

Srećom, danas je rekreativnih sportašica sve više pa na navedene predrasude rjeđe nailazimo.

Provedeno je mnogo istraživanja o tome kako ženama sudjelovanje u rekreativnom sportu pomaže da uspiju profesionalno i osobno. Osim fizičkog zdravlja, prednosti sporta su proširenje društvene, emocionalne, moralne kompetencije, osjećaj timskog rada i kvalitetnije povezivanje sa zajednicom.

Koristi od sporta za žene ne odnose se samo na osobu, nego se radi o tome da u sportu žene budu ravnopravne (problem spolne diskriminacije). Sportski rezultati su na drugom mjestu, a razvoj osobne snage i društva u cjelini je na prvom mjestu (kako piše u službenim izvještajima Ureda Ujedinjenih naroda za sport).